Otvorenje izložbe i predstavljanje grafičke mape Zdenke Pozaić i Maje S. Franković

Otvorenje izložbe i predstavljanje grafičke mape Zdenke Pozaić i Maje S Franković

  


 

Katalog Povratak (Pdf) 

 

 

 

 

Grafička mapa POVRATAK

posvećena A.B. Šimiću

povodom 90. obljetnice smrti pjesnika

 

                              Autorice grafičkih listova:

                        Maja S. Franković

                        Zdenka Pozaić

 

Tekst predgovora:

 

U godini obilježavanja 9 desetljeća od smrti Antuna Branka Šimića (1898 – 1925.), jednog od naših najznačajnijih ekspresionističkih pjesnika, dvije istaknute suvremene hrvatske grafičarke – Maja S. Franković i Zdenka Pozaić, koje s mnogo sluha pronalaze nadahnuće za svoje grafike, između ostaloga i u pisanoj riječi, pogotovo pjesništvu, ovaj put su inspiraciju za zajednički projekt nove pjesničko-grafičke mape pronašle u Šimićevoj antologijskoj pjesmi „Povratak", koja se po mnogima ubraja i među najljepše ljubavne pjesme naše novije književnosti.

Maja S. Franković i Zdenka Pozaić veliki dio svoga stvaralaštva posvetile su radu na pjesničko-grafičkim edicijama i do sad su ostvarile cijeli niz unikatnih bibliofilskih izdanja – Franković dvadeset grafičkih mapa (sama i u suradnji s renomiranim hrvatskim umjetnicima i književnicima), te stotinu bibliofilskih izdanja umjetničkih knjiga, a Pozaić šest kola i 38 naslova pjesničko-grafičkih mapa u ediciji „Riječ i slika", kao i u edicijama koje je sama pokrenula – „Dub", „Pjesnici", „Pjesnik" i „Kajdanka".

 

O STVARALAŠTVU MAJE S. FRANKOVIĆ I ZDENKE POZAIĆ

Kad su Maja S. Franković i Zdenka Pozaić odlučile zajednički raditi na ovoj grafičkoj mapi, razlog su bile mnoge dodirne točke između ovih dviju umjetnica, priije svega njihov senzibilitet prema grafici i pristup prema metjeu. Za obje grafičarke karakterističan je profinjeni osjećaj grafičara za liniju i sugestivni ekspresivitet slikara za boju. Crta je kod jedne i kod druge autorice početak svega: misao i intuicija, čvrstoća i koncentracija – ali i poetika i ekspresivnost. S njom je združena boja. A u njoj je akumulirana s jedne strane snaga i energija, a s druge izražajnost i lirika, s gradacijom intenziteta ekspresivnosti temeljenim na suzvučju suprotnosti: s jedne strane primarna zasićenost, a s druge tonska transparentnost. Linija i boja zato i u Franković i u Pozaić uvijek neobično dojmljivo korespondiraju, uspostavljajući korelaciju na način profinjenog uravnoteženja: gestualnosti s kontroliranim, preciznosti sa zaigranim, senzibilnosti s discipliniranim, intimizma s intelektualnim. Spajaju tako grafičku opipljivost i slikarsku maštovitost, slobodnu imaginaciju i racionalni postupak, stvaralačku znatiželju i poetsku igru. A u tom suglasju intuitivnoga, emotivnoga i racionalnoga nastaju čudesni asocijativni prostori, s konfiguracijom traga ruke i sa zabilješkom memorije. Obje umjetnice se, isto tako, u svome stvaralaštvu rado upuštaju u istraživanje i eksperiment, jer su prije svega vrsne poznavateljice grafičkoga medija i pritom vrlo precizne i disciplinirane u izvedbi. Pritom se majstorski znaju koristiti elementima koji pripadaju i slikarstvu i grafici, uvijek ih uzbudljivo združujući u kreativnim grafičkim listovima i kolažima (Franković, Pozaić), odnosno u prostornim grafičkim objektima (Franković). Ostajući međutim uvijek autorski čitke i čitljive, svoje i prepoznatljive, jer unatoč međusobnim bliskostima izričaja ili poetika, autoritativno slijede osobne „linije identiteta".

Maja S. Franković svojim već davno izgrađenim rukopisom postala je internacionalno prepoznatljiva. Kao svestrana i uvijek likovno znatiželjna umjetnica istražuje na nekoliko područja grafičke umjetnosti, jer je zanima ne samo duboki tisak, nego i monotipija, a posebno litografija (po kojoj je poznata). Zanimaju je, međutim, isto tako i bibliofilska izdanja i grafičke mape, prostorne grafike (odnosno grafike-kolaži), grafo-skulpture, knjige-objekti – ali i grafički dizajn, ilustracija i fotografija. Ne čudi zato kad kaže kako je njezina „osnovna ideja prikazati grafiku kao zanimljiv i živ medij, koji može bez bojazni konkurirati slikarstvu ili kiparstvu". I kako je „duboko uvjerena da je grafika nešto što i te kako živi s današnjim stvaranjem i suvremenim medijima". Ova umjetnica to cijelim svojim opusom i dokazuje. Jer voli spajati dvodimenzionalno i trodimenzionalno, plohu i prostor, grafiku, slikarstvo i kiparstvo – pa i instalaciju i ambijent. Za njezin izričaj karakterističan je dinamizam kompozicije, odlučnost geste, snažna ekspresivnost – ali i poetičnost, te dvojstvo tople i zasićene, te istodobno prostorno-transparentne boje. U njezinim radovima osjeća se začudna emanacija energije, koja proizlazi (i) iz samog stvaralačkog čina pri procesu rada - otiskivanju grafika na preši, jer preša je u nje aktivni „sudionik" u nastanku djela.

            Zdenka Pozaić najradije se druži s linorezom i drevnim drvorezom – klasičnim grafičkim tehnikama visokog tiska, pokazujući tako profinjeni, suptilni i istančani osjećaj za prirodu materije i za dušu medija. Njezin grafički svijet pun je poetike i simbolike, misaonosti i neke začudne metafizike; pun značenjske i čak filozofske uslojenosti. Grafike Zdenke Pozaić nježne su, tankoćutne i lirske, ali znaju biti i snažne i monumentalne. U njima dolazi do izražaja jednostavna i pročišćena kompozicija, te odlučna, ali kontrolirana gesta. Ali iznad svega oduhovljena crtačka grafija, sa svojom čvrstom, snažnom – ali finom strukturom kratkih i kontinuiranih, čvrstih i isprekidanih, paučinastih i mrljastih, zvonkih i asocijativnih crta urezanih u grafičku matricu, iz čega se može iščitati instinkt i disciplina, spontanost i dramatika; poetika, ali i energija. A tu je i njezina karkteristična boja – ekspresivna, ali suptilno izbalansirana; zasićena, ali transparentna i eterična. ”Zanima me iskustvo i duhovnost…I tehnička askeza." – kaže Pozaić. Osnovne stilske značajke ove autorice zato su sažetost i stilizacija forme, jednostavnost i pročišćenost kompozicije, čvrstoća i snaga urezane linije, odlučna – ali i kontrolirana gesta; lakoća – ali i strpljivost crteža; zasićenost – ali i transparentnost boje. Sve to složeno je u raster jednog metaforičkog i imaginarnog ( premda naizgled zbiljskog ) prostora, odašiljući dojam snovitosti, kontemplativnosti i produhovljenosti.  Dojam gdje sve ima određenu glazbenu i pjesničku konotaciju. Zato njezine grafike baš kao da traže pjesničku riječ – da uz nju stanu, da je izazovu i da je vizualiziraju. Da prirodno s njom žive. 

 

Budući da joj po svojoj prirodi inkliniraju, obje ove autorice – i Maja S. Franković i Zdenka Pozaić već dugi niz godina u pisanoj riječi i pjesništvu pronalaze inspiraciju za svoja sasvim posebna bibliofilska izdanja malih autorskih naklada. Iz toga bogatog vrela one pažljivo odabiru tekst ili pjesmu usklađenu s vlastitom osjećajnošću i s vlastitim temperamentom i oko toga izgrađuju vizualne dojmove svoga umjetničkog svijeta. Ugrađuju tu svoju slikarsko-grafičku emociju, s posebnom osjetljivošću za ljepotu linije i tvarnost boje, te za važnost podloge i medija tiska (u Franković litografske preše, u Pozaić ručnoga tiska). Nije zato slučajno što su u ovome slučaju za svoju inspiraciju odabrale upravo A.B. Šimića, antologijskog hrvatskog pjesnika, koji je svojim nemirnim duhom prodirao u nove svjetove i otvarao nove vidike, čiji je izričaj bio ekspresivan i koncizan, jezgrovit i razgovjetan, slobodan i snažan, ali i lirski i produhovljen.

 

Višnja Slavica Gabout, prof.

2015.